2PAC Ressurection

subota, 25.03.2006.

5. nastavak ŠESTORICA VELIČANSTVENIH I ZAKRPE: Carstvo peče ćhevape



Vlč. Mrvica se šuljao ulicama Skopja. Već drugu noć lovi jedno čudovište koje terorizira sveti grad Šestorice Veličanstvenih. To se čudovište zvalo Darf Fuk Fejder. Ono što velečasni nije znao je bilo to da je to čudovište zapravo jedan od Veličanstvenih, i to onaj perverzni debil Horny Me Pandža koji se gadio velečasnom. Vlč. Mrvica je obrisao znoj sa čelenke. Kurac mu je dignut već zadnjih 10 sati. Bio je prepun Duha Svetoga, a nikoga da ga napuni njime. Od Kozena i Kravena ni K. Velečasni je mislio na to kako bi mogao umrijeti dignutog, Duhom Svetim nadahnutog kurca bez da se lijepo pozdravio s afričkim bratićima. Tok misli mu je prekinuo šum koji je čuo u blizini. Čvrsto je stisnuo svoju knjigu za egzorcizam zvanu «Knjiga za egzorcizam» koju je napisao bog Mikelanđelo zvan «Bog Mikelanđelo». Možda ste pomislili kako je s tom knjigom siguran i da se ne treba brinuti, ali velečasni se brinuo. Itekako se brinuo. Zašto, pitate se? Vi ne znate nešto što on zna, a to je da su neke važne stranice bile slijepljenje bijelim Duhom Svetim. Naime, prije svojih vjeronaučnih sastanaka s Kozenom i Kravenom, velečasni je volio gledati zgodne slikice egzorcizma na tim stranicama da bi se mogao dolično motivirati za sastanak. Tako bi ponekad pri kraju sastanka malo Duha Svetoga špricnulo po tim stranicama i one bi se slijepile. Na nesreću te su stranice bile najvažnije za izvršavanje egzorcizma. Odjednom nešto skoči na velečasnog i on shvati, gledajući se oči u oči sa čudovištem, da je lovac postao lovina…
Velečasni je pokušao dohvatiti svoje križeve koji su na vrhu imali šiljak napunjen mašću s roštilja na kojem su se pekli ćhevapi od svete krave i «Duhom Svetim» (sperma velečasnog). Ta je smjesa bila ubojita. Širila bi vam se venama kad bi vas time uboli i eksplodirali biste. Nije uspio to učiniti, ali tada se dogodilo nešto čudno, nadasve bizarno; pogledi Vlč. Mrvice i Darf Fuk Fejdera su sreli. Što je tu bizarno, pitate se? Bizarno je bilo to što je velečasni u očima čudovišta primijetio onaj gadni, napaljeni pogled svoga druga Horny Me Pandže kao kad vidi guzu neke profesorice. Velečasni je stvrno mrzio taj pogled kod svog druga, a ni on mu općenito nije baš bio drag. U tome nije bilo pogriješke. To je definitivno bio Horny Me Pandža. «Ali, što ga, pobogu, zadesi?», upita se velečasni, no pribere se i uz nekoliko dobro odabranih latinskih riječi («Pactus domus penis bonus lucmus dmimimilis.») uspije ukrotiti narav zvijeri, ali izgled ne te je velečasni tada shvatio da će se on do svoje smrti svake noći punog mjeseca pretvarati u Darf Fuk Fejdera.
Uskoro su se našli u komandantnom štabu «Šestorice Veličanstvenih» u Skopju, u «Uredu za izbjegle teksaške renđžere iz Banja Luke.». Nešto kasnije, po peti put, cijela ekipa se opet našla na hitnom saboru i nažalost bilo je više od jedne loše vijesti za Šestorku.
Snob je odmah pokušao snobovski zavladati situacijom i preseravati se, ali ga je velečasni sasjekao u korijenu. Snob se odmah snobovski nafurio, a velečasni, koji je mrzio tog snobovskog, kučkinog sina, mislio: «Joj, kako ja mrzim tog snobovskog, kučkinog sina. U, Cigo ima baš jednu zgodnu mrvicu govanca na guzi koja mu viri iz hlača. Možda poslije… na sat, dva…». Pribrao se ispričao im što je saznao. Kad je završio s izlaganjem, njihova najdosadnija zakrpa, Krme Grize Zelje, je počela nekakvo svoje sažaljene ili nešto iskazivati nekakvim iritantnim vriskovima. Svi su zakolutali očima i nastavili raspravu nakon što ju je Snob par puta novčanikom na lancu. Horny im je pokazao mjesto gdje je bio ugrižen i Cigo se odmah javio: «Pa to je ono mesto gde ga je Zorko ujeo.». «U pravu si Cigo», složi se Loknica kojeg je velečasni jako volio i s kojim se igrao mnogo lovice. «Rekao sam ti. Ja nisam Cigo. Ne zovi me Cigo. Ja sam Đžimi, teksaški renđžer i crnac iz Banja Luke. Partner mi je Hodač, bijeli renđžer.», zareži Cigo. «Ah začepi kretenu. Ti nisi Đžimi nego Cigo, a Kauboj nije Hodač.», odgovori Loknica pokazujući na Kauboja. «Da , da. Ako ste gotovi s glupostima, htio bih vam nešto reći.», ubaci se Snob snobovski (kako to i uvijek čini) u raspravu i nastavi: «Naš prajmeri enemi Darf San A Derko napravio nešto strašno. Ovo će nam biti najteži izazov do sada…»…

Naime, na kraju se ispostavilo da ja San A Derko iskopao gadne stvari iz prošlosti Šestorke, te im tako saznao slabosti. Svima su se naglo vratila sjećanja na dobra stara pijandurska vremena, ali nisu sva sjećanja bila tako krasna. Velečasni se sjetio svog imena Đžejdi aka i svog tika: «Imam pištolj!!», kojega je zaradio nakon što ga je Karlos Warvara, poznat kao Tetkica, izjebao sa svojom skupinom pedera (o tome i ostalim pustolovinama bosanskih kopirki teksaških rendžera Đžimija i Hodača saznajte na blogu: hodac.blog.hr). Đžejdi aka je bio najpoznatiji propali krčmar u Banja Luci i radio je loše ćhevape, te je jebao i zlostavljao Mutu aka Posranka tj. Loknicu. Cigo i Kauboj su se sjetili svojih identiteta još ranije u priči, ali su se sada stvarno uživili, te se brzo napili ko svinje u svinjcu iza krčme Đžejdi ake i počeli ispitivati (udarati ko vola u kupusu) Loknicu, koji je ponovo postao Muto, debil pokriven govnima. «Super bre Đžimi. Jebem ti mamu glupu. Kako se zoveš ,a?», zadere se na srpsko- bosanski Đžimi i transformira se u Super bre Đžimija. «Loknica.», odgovori još jedva priseban Loknica. Đžimi ga ošamari. «Šta Loknica? Promisli opet! Da nije Muto, a? Će da te bejem šamarom s lijevom rukom po donjem kutu gornjeg dijela desnog obraza!!». «Udari ga šamarom!», poviče Hodač uživivši se u svoj davno zaboravljeni identitet. «Je Muto je. I Posranko također.», odgovori poglupljeli Loknica tj. Muto. «Posranko, a? Muto, a? Šta imaš govana na licu i glup si malo, a? Gubiš se, a?», upita ga pijani Đžimi šamarajući ga. «Da.», odgovori Muto na najgluplji mogući način. «Udari ga šamarom crnac. Pa nije ti brat, a belac je ko i ja. Ti mrziš bre belce.», zadere se Hodač i usput i sam ošine Mutu hajkikom svojim snažnim nogama. Nakon toga su oba pala u nesvijest mrtvi pijani, a Đžejdi aka je počeo šamarati Mutu i jebat ga ćhevapima u krvav šupak. Spajk tj. Horny Me Pandža je počeo prodavat oružja na ulici ispred štab kao što je to činio u stara vremena u Banja Luci.
Cijela je Šestorka, osim Snoba koji je i prije bio Snob, poludjela vrativši se u dobra stara vremena i trebali su naći neki izlaz iz ove situacije, ali to može čekati do onda kad se otrijezne, a to je mnogo vremena. Dotad će se opet malo zabavljati ko u stara u vremena i o tome što su radili i što će raditi čitajte na hodac.blog.hr.
- 12:46 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 24.03.2006.

4. nastavak: ŠESTORICA VELIČANSTVENIH I ZAKRPE: Rođenje bogova



Toga sunčanoga dana činilo se da je sve sasvim normalno, ali kako obično biva nije bilo. Za vrijeme ručka u Debellijevom restoranu (dobro više manje ručka jer vlč.Mrvice i Kozena opet nije bilo kao i obično, vlč. je rekao da ga ide napuniti duhom svetim, a nedostajao je i Kauboj, tko zna gdje je on uopče!?) prekinulo nas je glasno mukanje ispod prozora restorana. Loknicu je to toliko izludilo da mu je kosa posjedila i natjelo ga je da prekine svoj obrok i pogleda što je to. Naime ispod prozora je bila jedna od svetih krava njihovog boga chevapđžiničara Mikelanđela i da stvar bude gora kraj nje je stajao Kauboj sa svojim štapom, spreman da ju udari po guzi da se pomakne. "Kauboj neeee," dreknuo je Loknica "To je sveta krava idiote!!!". Ali prekasno jer ju je on već sašio po pički. Krava je počela puštati neakulimizilirane zvukove (to su vam već neki zvukovi, neznam koji) i počela je mengiti po zidovima restorana. "Idiote glupi!! To je Mikelanđelova krava, valjda je dolutala iz Skopja do naše zemlje!!!" Shvativši svoju pogrešku Kauboj je počeo plakati i otrčao je u Crkvu sv.Piva traživši milu ruku vlč.Mrvice. Loknica je izašao van iz restorana zajedno sa ostatkom škvadre. Vidjevši nered pao im je mrak na oči. Svi su se jednoglasno složili da je Kauboj debilčina i zatim su počeli popravljati kakicu. Loknica je kravi previo rane, a Snob,Cigo i Horny Me Pandža su okrečili Debellijev restoran jer smo ipak i oni bili malo krivi. Zatim su svezali kravu za stup i sazvali skup šestorice veličanstvenih. Tako se po četvrti put okupila vesela skupina. Nažalost na skupu se pojavila i neželjena nuspojava zvana Krme Grize Zelje. Njih sedmero su raspravljali što sada sa svetom kravom. "Mislim da ju je najbolje posvetiti u štali i vratiti Mikelanđelu" rekao je Mrvica prvi. Svi su se složili izjavivši:"Navuči gnjev bogova na sebe same je ludost. Mrvice imaš 15 minuta da ju posvetiš i onda krećemo". Dok je Mrvica izlazio iz restorana bio je primjetljiv neki čudan smješak na njegovom licu ( baš se pitam zašto?). Tako su krenuli put Skopja, na sami vrh njihove vjere, u centar njihove snage i moći, u chevapđžinicu boga Mikelanđela. Put je bio dug al nakon napornih mjesec dana su stigli pred Mikelanđela.
"O, moćni! o svijetli! Koji radiš najbolje čevape na svijetu, primi svetu kravu natrag što ti je odlutala u krajeve naše" Reče vlč.Mrvica i povuče se natrag među nas. "Nemoj jebat!!!" reče Mikelanđelo. Na to mu vlč.Mrvica kaže:"Ako vi tako želite neću nikad više". "Hahahahaha!!!" nasmijao se Mikelanđelo gromoglasno "Takve vjernike treba nagraditi," reče,"Večeras je gozba u vašu čast i baš ću, od ove svete krave, napraviti čevape za vas!" I tako se bog primio posla a šestorka se posjedala na njegove luksuzne stolce čekajući svoj obrok. Kada su čevapi došli svi su luđački počeli mlatiti jedan čevap za drugim pa i sam bog Mikelanđelo. I tako se oteglo prežderavanje sve dok Mikelanđelo nije trkom nestao u mrak WC-a. Nakon dva dana je izašao ( srušio je Loknicin, odnosno moj rekord od 6 sati) i izjavio da je novi bog rođen, bog hamburekđžiničar Jozef. Svi, osim Mikelanđela, su doživjeli nirvanu i ekstazu i slično i bili veseli jer nisu znali što ih čeka. Naime kada se rodi bog iz kakice koja nastane nakon probave mesa svete krave je smrtnik onoliko koliko je trajalo sranje, dakle dva dana u ovom slučaju. "Dečki, vi ste kroz mnogo sranja prošli, jel možete pripaziti na maloga ta dva dana?" Prva reakcija je bila zašto a onda ona priča o smrtnosti. "Svakako Miki, znaš ti jako dobro da se pozive bogova ne odbija!" rekao je Loknica veselo jer nije znao u koji je shit ovaj put uvalio svoju ekipu. U Skopju bi bilo sve sasvim OK da nema sukoba mafije. Naime Makedonska mafija, na čijem je čelu bio novi bog Jozef, je ratovala na istoku Makedonije na fronti anticiklone protiv bugarske mafije. Čim se rodio Jozef i čim je bio postavljen za šefa mafije počeo je rat. Šestorka nikako nije mogla shvatiti dal je to zbog toga što ga je krstio vlč.Mrvica ili jednostavno Bugari nevole Makedonce. I tako smo se, s namjerom da zaštitimo našeg boga od svih zala, zaputili s njim na frontu. Ondje je bilo krvavo, pištolji, laseri, dim, prašina, sami pakao, ali su se kroz svu tu buku mogle čuti riječi:"Idiote rekao si da će biti ovdje prije sat vremena! Kakav si ti to ministar? Da je Kokosica tu bili bismo........! A tu ste!" Prašina i dim su se digli a iz njih su izronili roščići najljućeg neprijatelja Šestorice Veličanstvenih-Darf San A Derka. Kraj njega je stajao šef bugarske mafije te njihov pater zvan Noster. Ekipa nije mogla ni naslutiti da je Sanaderko tako mudar da je uvjek korak ispred njih i da ih uvjek čeka u mraku (jako je sličan vlč.Mrvici). Shvativši da je u govnima do grla Loknica se teleportirao u svoj rodni kraj da pozove pomoć. Vratio se nakon 10 sekundi zajedno sa Krme Grize Zelje, Železnim, El Presidenteom i Debellijem. "El Presidente je Ok ali ostali, zašto nisi skočio do ZOO-a i donio kojeg tvora bio bi korisniji i ljepši od ostatka!" rekao je Kauboj. Nije bilo vremena za razgovor. Makedonija i Šestorica Veličanstvenih sa zakrpama protiv Sanaderka i Bugara. Okršaj nije trajao predugo jer je, nakon što su šestorica satrali pola bugarske mafije zajedno sa zakrpama, Sanaderko je pobjegao i ostavio svoju bugarsku silu bez vođe. Šef bugarske mafije i ostatak mafije nije bio problem jer su se predali, ali pater Noster, njega je vlč.Mrvica napumpao i jadnik nije izdržao.Tako je zavšio prvi dan. Drugog dana smo svi sjedili i krmili u Skopju kada se Sanaderko stvorio pred svima nama i trčao prema Jozefu da ga ubije. Loknica i Mrvica su se probudili u zadnji tren te su ga zaustavili. Loknica mu je podmatnuo jednu od svojih lokni pod noge i ovaj je počeo padati, a vlč.Mrvica je skinuo svoje gaće i pogodio Sanaderka ravno u usta. Pošto Mrvica ima ogromnu karu to je Sanaderku probilo lubanju na drugu stranu i ovaj je umro. Nažalost to je bio samo još jedan od robota koje je Sanaderko napravio s namjerom da uništi dobro i zavlada svjetom. Jozef je bio opet siguran ali je Mrvici, nažalost, nabreknula kara od udarca. Zašto nažalost pitate se? Zato jer su se Loknica i vlč.Mrvica baš htjeli malo igrati lovice po Skopju, a ovako, kad je razvaljena, nema stražnjeg užitka. Prošao je i drugi dan i Jozef je postao besmrtan. To je značilo kraj njihove misije u Skopju. Pozdravivši se sa svim bogovima krenuli su kući, prateći putove zraka sunca došli su doma, u voljeni im Debellijev restoran. Kao i obično nisu slutili da će tih par dana biti zabavno, pa ni sada ne slute ništa.......
- 15:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 11.03.2006.

3.nastavak ŠESTORICA VELIČANSTVENIH I ZAKRPE: Going Gangsta

Vlč. Mrvica se promeškoljio u svojoj ispovijedaonici. Kozen je bolestan ovaj tjedan pa mu je kurac ovaj put bio u ustima jednog drugog malog afrikanca Kravena , Kozenova bratića. Njegovo se pušenje nije svidjelo velečasnom, ali nema se. Znate kako kažu: "Jebi što imaš". I tako je vlč. Mrvica taman bio pri kraju kad začuje poznati, vrlo mu drag, glas njegovog prijatelja i sex igračkice Loknice. "Što je pobogu?!", rekao je razjareno (ne voli kad ga se prekine u svršavanju). Loknica je ponizno odgovorio: "Hvaljen Isus i Đevica Marija! Oprostite velečasni, ali Snob nas je sve pozvao na skup, čak i zakrpe.". "Pobogu sine. Šta se dogodi da nas naš prijatelj (tu je malo lagao jer mu Snob nije nikad bio posebno drag) i drug Snob pozva?". "Ne znam velečasni, ali čini se važno.", odgovori mi Loknica sigurnije sad kad je znao da se vlč. ne ljuti toliko na njega.
Stigli su njihov poznati tabor i komandantni štab, DeBellijev Ristorante. Tamo su našli ostatak šestorice veličanstvenih u burnoj raspravi u kojoj je sudjelovalo i par zakrpa: Krme Grize Zelje, El Presidente, Tetkica, Dorica i Železni. Cigo , najprljaviji i najcrnji član «Šestorke», vedro je pozdravio pridošlice: «Za Skopje!!! Faljen Jisus i Đevica Marija! Djobro djošli velječasni. Drjago mi je dja si ga sretnjo njašao Ljoknice.». Vlč. Mrvica ga je pozdravio i na brzinu malo opipao, te se pridružio raspravi. Baš je htio predložiti da se sve pokuša riješiti molitvom (tako bi mogao otići s Cigom u WC na kojih sat, dva) kad mu se pogled susreo s Snobovim. Neko su se vrijeme gledali s prijezirom, a onda se Snob pribrao i izvijestio pridošlice o situaciji. «Ljudi. Braćo i nebraćo. Bojim se da se susrećemo s našim najvećim neprijateljem do sada- s Jadrankom Kokos.», rekao je mršteći se te je nastavio: «Ona tužno i očajno loša političarka poznata i kao Suzana. Na sreću kauboj je načuo njen plan na jednoj plantaži krava (naši čitatelji će znati da on voli tući krave po pički da krvare) dok je ona bila tamo u posjeti. Naime ona želi zavladati svijetom pomoću svojih klonova koji iskaču iz pašteta porazbacanih svuda po našem dragom svijetu.». «U ime našeg boga chevapđžiničara Mikelanđela i njegova sin buregđiničara Halida. Kakva gadost. To je skoro gore nego da nam kažeš da nema više malih afrikanaca na ovom svijetu.», odgovorio je velečasni ljutito. «Na žalost bojim se da je to istina. Njezini gadni i lažljivi politički pomagači i zakrpe su Zorko Primorčić i Vladica Eks. Načuli smo i da je reinkarnirala Kuju pomoću tvoje sperme.», javio se napokon Kauboj. «Molim. In nomine patres et fili et spiritus sancti. Kakva li zla kob zadesi nas i moju spermu. Ne znam mogu li u to povjerovati.», odgovori velečasni ljutito. Horny Me Pandža se tako uključio u raspravu rekavši: «Barem je Pandža na našoj strani. Otkad je osjetila moga vuka u gaćama postala je ovisnica.». «Da, da. Poštedi nas.», rekao je s malim gađenjem Snob i nastavio: «Ostaje nam samo jedan izbor. Moramo da je uništimo. ZA SKOPJE!!!». «ZA SKOPJE!!!», pridružiše se svi.
I tako su naši junaci krenuli u potragu za Jadrankom, ali stalno su nailazili samo na njene glupe klonove (Bili su glupi jer nisu bili usavršeni. Jadrankin cilj je bio upravo to da ih usavrši.). Njih su naravno bez problema ubijali, ali im to nije bilo od velike koristi. Kad su svi već polako htjeli odustati, Vlč. Mrvici je na um pala sjajna ideja koju je naravno saopćio ostalima: «Braćo u Kristu, zašto se jednostavno ne pokušamo teleportirati pred Jadranku kao što smo učinili kod Bajića.». «Ma daj!», rekao je Snob onim svojim glupim snobovskim glasom koji je živcirao velečasnog, ali drugima se ideja svidjela. «Jednostavno, ali genijalno. Učinimo to.», reče Loknica. «Da. Za Skopje braćo i nebraćo!!», složi se Cigo. I tako su i učinili, no malo kasnije jer se Kauboj bio zaželio pičke (kravlje, naravno).
Nevjerovatno, ali su uspjeli. Taman su prekinuli Jadranku u razgovoru s nekim debelim, zakukuljenim likom s komadom pečene janjetine u ustima, koji joj se obraćao preko holograma (Junaci to nisu znali, ali to je bio njen tajni šef zvan Darf San A Derko.). Sve što su uspjeli čuti od tog razgovora bilo je Jadrankino: «Yes, Master.» na lošem engleskom naglasku (Darf San A Derko je bio ponosan što je poliglota pa je s Jadrankom uvijek komunicirao na nekom drugom jeziku.). Tada ih je ona opazila i pozvala je svoje zakrpe, te je počeo veličanstveni okršaj. Vlč. Mrvica i Loknica su se borili s Jadrankom, Horny Me Pandža i Snob s Zorkom Primorčićem, Cigo, Kauboj i Tetkica s Vladicom Eks, te Krme Grize Zelje, Dorica i Železni s Kujom.
Kuja je pokušala pridobiti Krme Grize Zelje i Železnog na svoju stranu govoreći im: «Vi ste jako brzomisleći i bistri. Pridružite mi se.». Odbivši njenu ponudu zaradili su endoplazmatske mrežice u lice. No Dorica im je obrisala lišca, te je s Železnim držala Kuju dok ju je Krme Grize Zelje ubijala svojim ultra- rastegnutim i dosadnim govorom. Tako je Kuja umrla u strašnim mukama. Čak bi vam je donekle bilo i žao, ali… ipak ne. Vladica je svoje neprijatelje pokušao omamiti alkoholnim zadahom iz usta, ali Cigo koji je bio naviknut na gore smradove nokautirao ga je. Tetkica ga je još poljubio, a Kauboj išibao i tako je umro i Vladica. Zorko Primorčić je uspio ugristi Horny Me Pandžu (kasnije će «Šestorka» saznati da se Horny Me Pandža zbog toga pri punom mjesecu pretvarati u Darf Fuk Fejdera), no onda ga je Snob opizdio svojim novčanikom na lancu i oporavljeni Horny Me Pandža ga je proboo svojom ružnom frizurom na jež. Tako je umro Zorko Primorčić.
Još je jedino ostala sama Jadranka. Ona je pokušala svoje neprijatelje omamiti dosadnim govorima i užasnim naricanjem, ali ju je Loknica, naviknut na još dosadnije mise velečasnog i pjevanje nemuzikalnih baba u crkvi, uspio svezati svojom moćnom kosom. Vlč. Mrvica ju je onda napunio Duhom Svetim (sperma velečasnog) na kojeg je ona bila alergična i rasprsnula se u milijun komadića.
Tako su «Veličanstvenih Šestorica i Zakrpe» ponovo spasili svijet, dobili počasti od El Presidentea (i malo chevapa), ali još nisu pustolovine gotove. Ni izbliza. Naši junaci nisu ni sanjali kakve ih pustolovine očekuju jer Darf San A Derko još uvijek živi, ljut i voljan osvetiti svoju plačnu desnu ruku Jadranku…
- 20:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.

2.nastavak Šestoica veličanstvenih i zakrpe: Što se mora nije teško

Uspostavivši novo doba na svijet zavladao je mir,neučenje i neznanje i na kraju blagostanje.Osjećao sam ponekad žalost jer djeca novog doba nisu znala za Washingtona,MCdonalds,Vatikan,Čhevape,Trg bana Josipa Jelačića itd.Naime nakon naše pobjede nad zlim čarobnjakom Bajićem na svijetu smo od učenih ostali samo ja i moja škvadra,šestorica veličanstvenih.Stekavši čarobnjačke moći u borbi sa školstvom,ja i moja škvadra smo stekli,uz magične moći i znanje pa i odgovornost za ovaj svijet i zato sam sazvao prvi sastanak novoga doba.Na njega su bili pozvani samo mudrijaši,odnosno moja škvadra.Okupilo se već svima poznato izdanje-Ja,Snob,vlč.Mrvica,Horny Me Pandža,Cigo i Kauboj.Odlučili smo raspravljati o neučenosti ljudi i o tome da treba dovesti novi poredak u novo doba.Sastanak je bogami potrajao ali budući da smo bili u našoj bazi,u Debelliovom restoranu,nije nam ponestalo ni hrane ni pića,a bogami ni crnih dječaka(kad smo već kod njih,vlč.Mrvica je sa dvojicom na WC-u cijeli sastanak).Na kraju sastanka pala je odluka da će se pokrenuti ustanova slična školi u kojoj ćemo mi predavati opću kulturu,naučiti ljude jesti i podučiti ih slobodi govora i misli te što je najvažnije magiji.I tako smo pokrenuli projekt zvan "The "secret" Project".Nismo računali da će se nažalost projektu odazvati samo nekolicina osoba,ali to je za početak bilo dosta.Možda čak i previše.Naši novi učenici su bili doista neobični.Zvali su se Čelenka,Marinica,Umišljena te naša stara frendica Krme Grize Zelje.Napredovali su polako ali sigurno svi osim Čelenke.Ona je začudo bila izrazito inteligentna,usudio bih se reći čak i više od nas samih,ali neću to reći.I tako je prošao mjesec,i prošla su dva i neki od naših učenika su bili spremni pomoći nam preurediti svijet.Ti neki su bili,zapravo taj netko je bila samo Čelenka.Ostale smo izbacili iz škole zbog ovisnosti o alkoholu ili cigaretama(Krme Grize Zelje i u stvarnom svijetu puši ko turčin).Čelenka je bila gotovo kao i mi po znanju magije,ali po mudrosti i takvim stvarima nije mogla sa nama držati korak.Sazvan je,nakon nekog vremena,drugi sastanak na kojem smo odlučivali o uređenju novoga svijeta.Odlučili smo se za diktaturu jedne osobe,tj.Čelenke.Na taj svečani dan u Crkvi sv.Piva trebali smo okruniti našu diktatoricu novim imenom El Presidente.I tako je i bilo.Bili smo na "krunidbi" svi pa čak i Kozen i Kreven sa bijelim ružem na ustima(bar mislim da je bio).Ona nas je odmah nakon krunidbe proglasila Veličanstvenom šestoricom njezine diktature.U početku mi se to nije činilo pametnom idejom,ali što se mora nije teško,nadam se.......
- 15:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 08.03.2006.

1.nastavak ŠESTORICA VELIČANSTVENIH I ZAKRPE: Još jedan krasan shit

U to mračno doba,zvano doba razočaranja,svijetom su harali zmajevi i čarobnjaci koji su ili sve uništili ili svime vladali,profesori i profesorice koji su se pravili pametni i mudri,leteće knjige koje bi te izluđivale znanjem i mudrošću i što je najgore ružne cure koje su mislile da su cool i sexy,a zapravo uopće nisu bile.Vlast nad cijelim svijetom je držala jedna ustanova,svima dobro znana i danas,zvana školom.Vlast nad školom je držao jedan čarobnjak zvan Bajić.Njega su,kad je bio mali,napale knjige,ali je on izdržao napad i tako stekao mudrost i moć i popeo se na vlast nad cijelim svijetom.Njegovi podanici,profesori i profesorice,nisu bili te sreće.I njih su,kao male,napale knjige,ali oni nisu izdržali napad i tako postali knjige sami,hodajuće knjige,koje govore,previše.U školi ih je bilo isto tako previše,čak 15.Najgore su bile Kuja,Hakne i Pandža,a za ostale je postojala nada da se spase od robije znanja.Profesori i profesorice su,pak,imali svoje sljedbenike na koje su mirnijim načinom prenosili svoje znanje.Njih su zvali (M)učenici.

Jednog dana skupina (M)učenika je krenula u svoju (M)učionicu br.69.U toj skupini su bili najhrabriji (M)učenici ikada.Imena su im bila Kauboj,Cigo,Loknica,vlč.Mrvica,Horny Me Pandža,Snob,Krme Grize Zelje i Dorica.Oni su se znali oduvijek i uvijek bijahu zajedno,pa tako i danas.Naizgled običan dan.Sunce,livade,puteljak,škola,školsko zvono.....TRRRRRRRRRRRRRNNNNNN!!!!!!!!! "Školsko zvono," zaderao se Snob i pojurio prema školi.Svi smo,dakako pojurili za njim,no prekasno.Vrata škole su bila zatvorena.Naime ako niste znali u ovo doba Bajić je dao zapovijed da mu se dovede svaki markirant (onaj koji namjerno ne dolazi u školu) da ga on nauči lekciju,bolnu lekciju.Tako smo i mi odjednom bili zabljesnuti nekim neobičnim svjetlom i odjednom se našli na leđima jednog od Bajićevih zmajeva.Kada je bljesak nestao uvidjeo sam da smo u Bajoćevim odajama,što nije bilo dobro.Čuo sam korake u hodniku i poželio nestati.I tako je bilo.Zajedno sa svojim prijateljima sam se našao u hodniku unutar škole.Nažalost našli smo se ispred Komornice (školska arhiva nekoć zvana zbornica) od kuda su stizali svi profaći.Pa tako i ovaj put.Iz komornice je izletio čudesni trio-Kuja,Hakne i Pandža.Počeo sam se ispričavati zbog kašnjenja ali sam zbog toga dobio samo udarac karte u glavu.Poželio sam da karte nema i ona nestane.Uočio sam da imam i ja čarobne moći i pokušao sam to iskoristiti i zaželio sam da trio nestane i nestao je.Sada je još samo ostao Bajić za osvetu.Ubrzo sam se našao pred njegovim odajama zajedno sa svojom ekipom.Zaletjeli smo se unutra i zabili se u Bajića koji se veselo smješkao,ali nije znao da jedini ima moći.Ubrzo je počeo okršaj.Nekoliko hrabre djece protiv čarobnjaka.Bitka je bila žestoka,zapravo toliko žestoka da je Kauboj morao posegnuti za svojim štapom,Snob za novčanikom,Mrvica za svojim alatom iz gaća a ja sam upotrijebio magiju(jedini sam spoznao da ju imamo).Jedan zajednički udarac i on je bio gotov.Pobjedili smo ga i uništili školu.Oslobodili sve (M)učenike ali prije toga ih naučili što je sloboda govora i misli.Izgradili smo novi svijet,započeli novo doba-doba spore edukacije i lagodnog života.Svi su bili sretni i klanjali se meni i mojoj ekipi.
- 21:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Vlč.Mrvica dira male dječake

Ovo je istinita priča,zapravo gotovo istinita.Mora se malo dodat da bi bila priča dobra znate.Ovako ide.
Išao sam se ispovijedit u crkvu sv.Piva kod vlč.Mrvice jer sam zgrješio protiv nekih zapovijedi i to.I tako ja uđem u crkvu i sjednem se u klupu.Kada sam se pomolio i to pogledao sam prema ispovjedaonici i uočio da reda nema,samo da je netko bio unutra sa svećenikom.Tako sam se digao da odem u ormar(mislim ispovjedaonicu) i primjetio da sam sjeo u nešto bijelio i ljepljivo,nisam želio istraživati jer sam ipak bio u crkvi i prvo na što sam pomislio je bila.......Loknice!!!!........netko me pozvao iz smjera ispovjedaonice.Okrenuo sam se i vidio velečasnog kako mi veselo maše.Iznenada se on okrenuo i otvorio druga vrata ormara(jedna su za njega,a druga za onog koji se ispovjeda).Kada ih je otvorio iz mraka je izletjelo veselo lice malog afrikanca(mali crnac) u zagraljaj velečasnom.Ovaj je pak uzeo maramicu i obrisao mu ostatke zabave sa usta.Uz sve to mu je još rekao:"Kozene dođi sutra pa ćemo se opet igrati vlaka i tunela bez ometanja maleni!" Ovaj je pak,na te riječi,izjurio veselo iz crkve.Prošli su me trnci kada sam vidio pogled velečasnog uperen prema meni.On je rekao:"Loknice,prijatelju,izvršimo volju očevu!!"Odjednom sam poželio pobjeći,ali me je ona bijela ljiga u koju sam maločas sjeo bila zadržala unutar crkve.Shvatio sam da će biti veselo,preveselo za moj ukus.Vidio sam ga kako se,trljajući ruke,laganim korakom približava meni.Osjetio sam svetost i sve je izbljedilo,zatim udarac,pa valjci,pa kalež te još neki instrumenti.
I eto me sada tu,u bolnici.Čekam da mi zakrpaju guzicu.Osjećam se kao da sam Veronika Sunko(vjerujte mi niste vidjeli veći trokrilni ormar).Kraj mene je velečasni koji kakti nezna što mi bi,ali opraštam mu sve što god da je učinio jer Bog nas tako uči.I eto idem,zovu me u salu.Mislim da će boljeti!!!
- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ghetto Gospel" Por Tupac Shakur